Destination

Šta videti

Muzej železnice

Muzej Železnice je jedini muzej u Požegi i nalazi se pored nove železničke stanice, na kilometar od centra grada. Požeški muzej počeo je sa radom 12. aprila 1990. godine, a od ideje o formiranju ovakvog muzeja pa do njene realizacije proteklo je punih deset godina. Pokretač inicijative o formiranju muzeja uzanih pruga bio je Stojan Stamatović, koji je svoj radni vek proveo na železnici, radeći kao skretničar, manevrista, kondukter, otpravnik vozova, šef stare i nove železničke stanice u Požegi.

Na uređenoj površini od oko 1,5 hektara nalazi se više od 500 orginalnih eksponata uzanog koloseka koji predstavljaju deo istorijskog i tehničkog razvoja srpskih, ali i bivših jugoslovenskih republika. Sastoji se od četiri stanična koloseka, stanične zgrade, pet skretnica, dva vodonapojnika, robne vage i lokomotivske okretnice. Stanična zgrada je originalnog enterijera i pripada tipu tipske stanične zgrade sa uzanih pruga. Sagrađena je po uzoru stanice u Preljini kod Čačka. Sastoji se od: čekaonice, kancelarije otpravnika vozova i kancelarije šefa stanice.

Postavku muzeja čine i četiri stanična koloseka ukupne dužine 645 metara, signalno-sigurnosna sredstva i uređaji, okretnica i kolska vaga, kao i specijalna železnička vozila: snežna radilica, dresina pumpalica i tri nožne dresine, kao i snežno grotlo za lokomotive, kolica sa mehanizmom i sajlom za hladno povlačenje lokomotiva, mehanizam za savijanje šina i dva vodonapojnika. Na četiri koloseka smešteno je 10 parnih, 18 putničkih i teretnih vagona i četiri železnička bicikla.

Najznačajniji eksponat je lokomotiva Rama iz 1873. godine. Proizvedena je u nemačkoj firmi Kraus, a smatra se da je ona dovukla prvi voz u Sarajevo. Trenutno je jedina lokomotiva u voznom stanju. Pored nje, tu su: prva jugoslovenska i prva lokomotiva proizvedena na Balkanu 1882. godine. Zove se Milan, sagrađena je u Majdanpeku, a ime je dobila po tadašnjem kralju Srbije, Milanu Obrenoviću; Lokomotiva Kostolac iz 1916. godine američke proizvodnje, a rađena je za potrebe francuskih vojnih železnica na Solunskom frontu; Salon kola Franca Jozefa I, Austrougarskog prestolonaslednika iz 1887. godine i Putnička kola IV razreda iz 1887. godine.